Jeruzalem je najstariji grad na Bliskom Istoku, moderna izraelska prijestolnica, u kojoj se isprepliću povijest i stvarnost. Ovaj je grad pao i oživio, bio je uništen, ali i dalje postoji do danas.
Upute
Korak 1
Jeruzalem je grad Židova, oni su ga njegovali kao posljednje uporište židovske vjere na istoku, gdje su se Rimljani aktivno širili i podmetali svoju religiju. U 60-70 godina Židovi, potlačeni u gradu od strane Rimljana, pobunili su se opraštajući ugnjetavanje. Bila je to jedna od najskladnijih i planiranih pobuna, tako da je vladar grada zatražio pomoć od Vespazijanove rimske vojske. Trideset jaka vojska legionara nekoliko je mjeseci opsjedala Jeruzalem koji je, međutim, imao vrlo dobra prirodna utvrđenja i nije podlegao napadima Rimljana. Podijeljen na osam dijelova, od kojih je svaki bio neovisna utvrda, grad je bio gotovo neosvojiv, pa se stoga Vespazijan povukao, ali vojska njegovog sina Tita nastavila je opsadu.
Korak 2
Mladi i lukavi zapovjednik oslanjao se na prepirke u redovima Židova, o čemu je i postao svjestan. Premjestio je svoju vojsku na sjever grada, gdje zidina tvrđave nije imala potporu na prirodnim brdima. Izviđači su zapalili razdor između opkoljenih, a vojnici su svom snagom pokušali srušiti gradski zid. To je uspjelo tek nakon tri tjedna, ali ni tada se Židovi nisu predali. Pojačali su svoju obranu i odbili Titove trupe, istisnuvši ih iz gradskog zida.
3. korak
Hram drevnog grada postao je utvrda i sklonište za branitelje. Netko je rekao da ih je sam Bog sakrio ispod kupole hrama, postoje dokazi da se ljudi prestali bojati smrti, znajući da ih Bog štiti. Pokazalo se da je takva arogancija neopravdana. Opsada se odužila, glad je bjesnjela, odnijela je živote više od 150 tisuća ljudi. Titove trupe uništile su drugi zid utvrda, Židovi, izbezumljeni od straha i gladi, počeli su bježati iz grada. Upravo su oni rekli da se braća skrivaju u hramu sa zlatom, da je bogatstvo tamo nebrojeno. Bajka je potaknula Rimljane. Potaknuti žeđom za profitom, ugrabili su sve na koje su naišli i rastrgali trbuh u potrazi za progutanim zlatom. Navala je postajala sve jača.
4. korak
Ujutro 70. godine jedan od vojnika bacio je marku iza uništenog zida hrama i započela je vatra. Ogorčeni dugom opsadom, ratnici su živo spalili 6000 ljudi koji su umirali od gladi, poklali sve koji su im se našli na putu, usprkos Titusovoj zabrani dodirivanja stanovništva grada. Sve su uništili, kameni hram pometen je doslovno za nekoliko sati.
Korak 5
Ostaci milicije otišli su kroz podzemne galerije. Rimljani ih nisu tražili. U histeriji masovnog ubojstva opisanoj u rimskim kronikama, ratnici su zaklali preostali narod i uništili ponos prinoseći poganske žrtve na kršćanskim oltarima.
Korak 6
Nije bilo moguće samo prvi put zauzeti Stari grad, ali i on se, čuvan od oslabljenih Židova, srušio prije navale pogana. Čak se i miroljubivi Tit razbjesnio tvrdoglavošću hereza i naredio da obriše Staru tvrđavu s lica zemlje. Grad je gorio 6 noći, potpuno uništen u rujnu 70.
